Izaberite stranicu

Рад са стручног скупа „Зашто су бајке важне за децу“, Бања Врдник, 10.10.2015.године

 

           BILA JEDNOM…

Bila jednom jedna bajka,

svako veče pred san,pričala mi je majka.

Volela sam kada padne mrak,

jer za bajku,ali i za majku,to je bio znak.

Presrećna sam bila kada legne pored mene,

drži me za ruku i tada bajka krene…

Mamin glas,inače nežan i drag,

na tren postane grub,a onda opet blag.

Nežnim glasom dočara princezu,srnu ili vilu,

a grubim strašnu, negativnu silu.

Nisam razmišljala da li neko stvorenje postoji ili ne,

samo utonem u svet mašte i prepustim se…

Slušajući o čudesnim bićima i svetu,

razmišljala sam kako od njih da spasem planetu.

Osećanja u meni često su se smenjivala,

i tako sam mnogo novih otkrivala.

Naučila sam da prepoznam dobro i zlo

i baš sam bila ponosna na to.

Shvatila sam i šta su mudrost i hrabrost,

a osetila sam i tugu i radost.

Navirale su mi suze i od tuge i od sreće,

uživanje u bajci bilo je sve veće.

A najveća draž bili su iščekivanje i nada,

da ce dobro pobediti zlo upravo sada!

Ujutro bih bajku pričala i sama,

“Bravo dušo”, sa osmehom bi rekla mama.

I taj osmeh mamin,kao i ponos moj,

neću zaboraviti ceo život svoj.

Zato tate,bake,vaspitačice,majke,

pričajte vašoj deci bajke.

Jer kakve god da su,pravi su dečiji raj

i uvek,baš uvek imaju srećan kraj…  

 

                       Sunčica Vuković -vaspitač

                       Vrtić: „Mrvica“,Jirečekova 9.